02. jun: Hor RTS
U četvrtak 02. juna,Hor- Radio televizije Srbije održaće koncert u Kolarčevoj zadužbini sa početkom u 20 časova. Kao solisti nastupaju Ljubiša Popović- tenor,Nenad Jakovljević- bas, Jasna Tucović- klavir,Meri Bojić Radojčić-klavir, dirigent je Mladen Jagušt. Besplatne karte možete podići na blagajni Kolarčeve zadužbine od 23.05.2011. godine.
Iako dela Bramsa i Čajkovskog zajedno čvrsto stoje među najznačajnijim poznoromantičarskim muzičkim ostvarenjima, ona svedoče o postojanju mnogih razlika između poetičkih usmerenja ovih kompozitora i tradicija iz kojih oni dolaze. Brams nastavlja liniju nemačke muzike, koju oblikuju Bahova polifonija, Mocartov klasicizam i Betovenovo otvaranje ka romantizmu, a Čajkovski pripada slovenskom duhu i tradiciji ruske muzike, koju u punom sjaju predstavljaju, pored Čajkovskog, Glinka, Musorgski, Rimski-Korsakov i drugi. Čajkovski se proslavio prevashodno svojim lirsko obojenim baletima, simfonijama i operama, dok je Brams, razvijajući specifičnu tehniku variranja materijala, stvorio niz nezaboravnih dela za klavir, kamerne ansamble i orkestar, ne ostavivši iza sebe nijedan balet, niti operu. No, u opusima ovih autora očituju se i neke nedvojbene sličnosti, od kojih je veoma važna ljubav prema ljudskom glasu. Čajkovski veliča glas u svojim operama i solo-pesmama, a Brams u obradama narodnih pesama za glas i klavir i delima za različite vokalne ansamble.
Kompozicije s večerašnjeg programa odišu lepotom i bogatstvom zvučnosti horskog ansambla i ukazuju na spominjanu naklonost Bramsa i Čajkovskog ka vokalnom žanru, ali i na razlike u pristupima tom žanru. Liturgija Čajkovskog iz 1878. godine oslanja se na tradiciju ruskog pravoslavnog crkvenog pojanja, a Bramsovi nizovi horskih komada, poput njegovih instrumentalnih setova kao što su čuvene Mađarske igre, tipični su romantičarski ciklusi inspirisani folklornom muzikom. Čajkovski je napisao liturgijsku kompoziciju na tekst sv. Jovana Hrizostoma (Zlatoustog), carigradskog arhiepiskopa i jednog od očeva pravoslavne crkve, namenivši je za izvođenje na službama. Nakon premijere, zvanična crkva nije prihvatila ovo delo, međutim ono je, zbog svoje harmonske i fakturne raskoši, postalo uvaženo na koncertnim repertoarima, poput liturgija Rahmanjinova i Grečaninova.
Brams, pak, u svojim ciklusima Pet pesama op. 104, Četiri kvarteta op. 92 i Ljubavni valceriop. 52 daje muzičku viziju životnih i narodnih tema. Komadi iz opusa 104 (1888) smatraju se nekim od najzrelijih i najozbiljnijih Bramsovih ostvarenja za hor akapela, posebno poslednja pesma, U jesen, koja kroz gusta preplitanja deonica i intenzivne dinamičke i karakterne promene pripoveda o neizbežnosti čovekove jeseni i, konačno, smrti. Vokalni kvarteti, koji su se još u Bramsovo vreme često izvodili u horskom aranžmanu, komponovani su kao zasebna dela, a, zbog raspoloženja koje dele, spojeni su 1884. godine u jedinstveni ciklus. Imaginativna i raznolika četvoroglasna postavka i koloraturna klavirska pratnja prvog kvarteta zadržane su do kraja dela u službi portretisanja tople noćne ili melanholične atmosfere koje dominiraju ciklusom. Opus 52 (1869) predstavlja spoj vokalnih valcera koji se oslanjaju na nasleđe Franca Šuberta i Johana Štrausa mlađeg. Niz od čak osamnaest komada nastao je na prevode istočnoevropskih narodnih pesama i nije imao svoj konačan redosled sve do pred objavljivanje, kada je Brams poređao komade po izmeni bliskih tonaliteta i motivskim vezama između kompozicija. Ovaj ciklus je veoma zanimljiv po gotovo minimalističkim doslovnim ponavljanjima materijala, koja evociraju postupke popularne muzike, sofisticirano pozicionirane u okrilje Bramsove transpozicije igračke muzike u domen vokalnog žanra.
Ostavite komentar