Izdat prvi CD Muzičke edicije – „Sweet Love“ Vlade Krnetića
Muzička produkcija RTS svojoj paleti aktivnosti dodala je i izdavačku delatnost nosača zvuka pod nazivom MUZIČKA EDICIJA MUZIČKE PRODUKCIJE RTS.
U saradnji sa PGP RTS-om, koji će omogućiti da se izdanja Muzičke edicije nađu na tržištu, predviđeno je da se na godišnjem nivou plasira nekoliko izdanja različitih muzičkih žanrova koji su obuhvaćeni radom ansambala Muzičke produkcije: džez, klasična (umetnička), narodna i dečija muzika.
Prvo izdanje Muzičke edicije, „Sweet Love“,album je prvenac trubača Vlade Krnetića, u pratnji RTS Big Band-a i gudačkog ansambla, koje će se u prodaji naći od 15. aprila.
Promocija je održana 17. aprila u Galeriji New Moment.
Vladimir Krnetić rođen je 1963. godine u Beogradu.
Nižu muzičku školu klavira završio je u školi „V. Vučković“, a potom upisao muzičku školu „Stanković“, odsek za trubu, kod profesora A. Strnada. Nakon srednje muzičke škole upisao je Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu kod profesora D. Angelova, gde diplomira 1988. godine.
Posle završetka studija klasične muzike nastavlja dalje usavršavanje na džez akademiji u Gracu. Tokom studija postaje stalni član džez orkestra Radio televizije Beograd gde ostaje do danas kao trubač i solista Big Benda RTS.
Kao član Big Benda i malih sastava u Beogradu i inostranstvu, sarađuje sa brojnim poznatim džez muzičarima, kao što su: Duško Gojković, Stjepko Gut, Bora Roković, Vilson De Oliveira, Klark Teri i mnogi drugi.
Kao studijski muzičar takođe sarađuje sa brojnim domaćim pop i rok muzičarima i sastavima. Zajedno sa prijateljima iz džez orkestra, 1998. godine osniva JazzSence kvintet sa kojim i danas nastupa.
Osnivač je odseka za džez muziku u muzičkoj školi „Stanković“, gde je predavao džez trubu.
Godine 2003. postaje redovan član Udruženja muzičkih umetnika Srbije.
Od 2005. godine aktivno sarađuje sa muzičkom akademijom „Tibiskus“ u Temišvaru u Rumuniji.
Recenzija: UZ PRVO SLUŠANJE
Ovaj CD je rezultat saradnje dvojice muzičara dve generacije koji su se našli u zajedničkoj želji da učine nešto više od rutinskog prilaza snimanju, a i da podsete na zapostavljeno, pa možda i zaboravljeno – korišćenje gudačkog korpusa uz džez orkestar.
Uvek postoje izgovori ili razlozi, poput: to je prevaziđeno ili to je skupo. Ali prirodni zvuk gudačkog ansambla, njegovu boju i lepotu ne mogu da zamene elektronski instrumenti.
Muzička produkcija RTS prihvatila je da realizuje i organizuje ovaj program i ostavila kreativnost na raspolaganju aranžeru i solisti džez orkestra, kojima je pridodat i ansambl od 13 gudača (što u dodatnom nasnimavanju duplira ovu zvučnu masu). Kao rezultat, dobili smo dva muzička portreta: trubača Vladimira Krnetića i aranžera Roberta Haubera. Prvi se iskazuje i predstavlja, drugi se potvrđuje.
Slušalac ne treba da se zamara tražeći etiketu za ovu muziku – da li je to džez, da li je nazvati komercijalnim džezom ili, možda, zabavnom muzikom na podlozi džeza, itd. Slušanjem će steći utisak da je to dobra muzika u kojoj preovlađuju baladna raspoloženja a da pri tome nije izgubljena pulsacija i jazz feeling. Povrh svega, obogaćena zvukom gudača.
Partneri su napravili odličan izbor prigodnog repertoara. To su standardi i kompozicije svetski poznatih autora: R. Rodžers, B. Kaper, H. Mancini, P. Metheny, L. Bernštajn, D. Gilespi i drugi, a svoj doprinos, sa po jednom bi-bap temom, dali su i solista i aranžer.
Čitav repertoar odlikuje se jasnim melodijama koje su obojici partnera dale mogućnost da se iskažu na vrlo dobar i lep način.
Pristup Vladimira Krnetića, trubača, pre svega je melodijski, što on stvara lepim, odnegovanim i toplim trubačkim tonom, naročito u srednjem registru fliglhorne, koju inače često koristi. On ume da iznese melodiju i da je potom dodatno blago improvizuje ili parafrazira. Ali, to ne znači da mu ritmički jazz feeling nije svojstven, što će iskazati u kompozicijama bržeg tempa oštrijim tonom trube ili u iznenadnom brzom pasažu u stvarima laganog tempa. Njegov skat korus u nastavku trubačkog ima izražajnost instrumentalnog sola (5). U jednom naslovu biće i vokalni solista (na engleskom jeziku). Izvestan trud da se dođe do srpskog teksta bio bi doprinos boljem kontaktu sa slušaocima.
Aranžer bogatog iskustva, Robert Hauber, manje je poznat širem krugu publike jer je četiri decenije radio u Švedskoj, SAD, Švajcarskoj i Nemačkoj. Sada je to bogato iskustvo pokazao u ravnoteži odnosa soliste i orkestra, u zvučnim bojama orkestarskog tela, u mirnom podražavanju soliste. On pri tome ne zapostavlja nastupe duvačkog korpusa u korist gudača. U nekim numerama dat je prostor i solistima džez orkestra: tenor saksofonisti (7) i gitaristi, koji se svojim solom odužio kompozitoru Pet Metiniju (9). Muzičku ravnotežu ove višestruke saradnje zvučno je uspostavio savesni snimateljski rad Zorana Marića. Slušaocu je ostalo da pusti plejer u rad.Muziku može slušati sa pažnjom ili je koristiti kao ambijentalnu muziku uz drugu zabavu ili rad. U oba slučaja imaće lep doživljaj.
Svetolik Jakovljević