Muzika na sva slova
NJ – NJIŠUĆI
Malo levo, malo desno, pa opet, levo, a zatim desno, kao list na vetru, krećemo se danas putem muzike. Pažljivo stanite na slovo NJ, jer nam predstavlja novu reč, koja znači „njišući”. Na italijanskom jeziku ona se piše „ondeggiante”, a čita „ondađente”, a kada se koristi u muzici – to znači da muzičar treba da svira vibrato ili tremolo, odnosno da koristi neki od „ljuljajućih efekata” kako bi dobio bolji ton.
Vibrato (ital. „vibrare” – „trepereti”) je tehnika sviranja kod gudačkih instrumenata, kod koje muzičar lagano njiše prst kojim pritiska žicu i tako stvara vibrirajući ton. Njegova uloga je da se postigne emotivan prizvuk melodije. Postoje različite vrste vibrata i muzičari ih biraju prema stilu kompozicije, dinamici i drugim elementima nekog muzičkog dela.
Veoma sličan vibratu je tremolo (ital. „tremulus”, što znači „drhtav”) i ove dve tehnike sviranja se, ponekad, preklapaju. A u čemu je njihova razlika? Da bismo na to odgovorili, upotrebićemo znanje iz fizike: vibrato je efekat kod koga se menja frekvencija zvuka, dok kod tremola varira amplituda tona.
I da se vratimo na muziku! Istražite njišuće efekte u muzici, slušajući drugi stav „Simfonije br. 6, h-moll, op. 74” Petra Iljiča Čajkovskog, ali i gledajući muzičare koji sviraju gudačke instrumente. Obratite pažnju na pokrete njihove leve ruke. Svira Simfonijski orkestar RTS, uz maestra Bojana Suđića.
I dok se spremate za naše novo slovo, do koga ćemo stići sutra, postanite, ukoliko već niste, pratilac zvaničnih Facebook i Instagram stranica Muzičke produkcije RTS!