Između klasike i romantike
U četvrtak 25.novembra biće održan koncert Simfonijskog orkestra RTS pod dirigentskom palicom Premila Petrovića kao solista nastupiće Katarina Jovanović. Simfonijski orkestar RTS izvodiće Malerovu Četvrtu simfoniju.
Premijerna izvedba Malerove Četvrte simfonije u Minhenu, pre tačno 109 godina (25. 11. 1901), izazvala je burne negativne reakcije publike i kritike, koje su se odnosile kako na delo, tako i na njegovog stvaraoca. Lokalna javnost je već gajila izvesni animozitet prema Malerovim inovacijama u upravljanju minhenskom Operom, koji se neretko manifestovao kao anti-semitski diskurs; istovremeno, šira publika je nekoliko godina čekala novo autorovo ostvarenje. Četvrta simfonija (1899-1901) izgleda da je izneverila očekivanja publike: nije imala kolosalnu formu i grandioznu zvučnost Malerovih prethodnih dela, kao ni programske upute kakvi su ranije obično davani uz simfonije.
Međutim, početne osude kompozitorovih postupaka vremenom su jenjavale kako se povećavalo razumevanje motivacija i ideja koje je autor želeo da otelotvori kroz transparentan, relativno kratak i miran muzički tok. Naime, postepeno kroz četiri stava, Maler pokreće neka „velika pitanja“ čovečanstva, kao što su pitanja o smislu života, smrti i večnosti. „Uzdržanost“ dela koju nagoveštava prvi stav – i koju potencira sâm kompozitor u više navrata, govoreći o svojoj simfoniji – poljuljana je u Skercu deonicom solo violine (violina je preštimovana za stepen naviše), koja oslikava Frojnda Hajna, lika iz nemačke umetnosti, violinistu-skeleta koji izvodi Igru mrtvih. Treći stav, Adađo, kako smatra i sâm Maler, jedan je od najlepših laganih stavova, izgrađen na nizu varijacija koji, u programskom i tonalnom smislu, vodi ka „razrešenju“ prethodnog toka u ponovnu, ovoga puta „božansku“, mirnoću poslednjeg stava. U finalu simfonije izvodi se sopranska pesma „Nebeski život“, komponovana još 1892. godine na narodni bavarski tekst o naivnoj, dečijoj viziji raja, koja, prema Malerovom uverenju, pruža jedini mogući „odgovor“ na pitanje o besmrtnosti. Motivi ove pesme prožimaju tkivo svih stavova, a pojavljuju se i u Trećoj simfoniji, usled čega mnogi pisci beleže da je Četvrta simfonija osobeni „nastavak i ispunjenje Treće“.
Za Četvrtu simfoniju često se kaže da je upečatljivo svedočanstvo o Malerovoj ambivalentnoj poziciji između romantizma i klasicizma. Povremeno gusto preplitanje muzičkih materijala, te razmatrana programska i muzičko-dramaturška koncepcija dela svakako su romantičarski aspekti ove simfonije, ali su tradicionalna, četvorostavačna forma, orkestar bez trombonâ i tube, trajanje oko sat vremena u većini interpretacija i „uzdržani“ karakter (posebno prvog stava) klasicističke crte simfonije i ono što je, kroz vreme, učinilo ovo ostvarenje sve prisutnijim na repertoarima svetskih orkestara. Danas je, zapravo, Četvrta simfonija, uz Prvu, najizvođenije Malerovo simfonijsko delo. Stoga, pravi je izazov otkrivati kako joj se, i nakon više od jednog veka, može pristupati, kako u izvođenju, tako i u slušanju.
Besplatne karte možete preuzeti na blagajni Kolarčeve zadužbine.
Ostavite komentar