Orkestar istorije i budućnosti
Prva veća instrumentalna formacija koja je svirala na talasima Radio-Beograda bila je grupa od 12 muzičara koja je, 1929. godine, ponela ime „Radio orkestar“. On je nastavio da postoji (i izvodi dela klasične literature lakšeg, zabavnog sadržaja) i nakon što je, 1937. godine, osnovan „Veliki simfonijski orkestar“. Prvi dirigent-rukovodilac ovog orkestra bio je Mihajlo Vukdragović, a prvi koncert na radio-talasima održan je 2. avgusta, prilikom svečanog puštanja u pogon novog predajnika snage 20 KW, u Makišu. Tom prilikom odsviran je odlomak „Simfonijskog triptihona“ P. Konjovića i tri igre iz baleta „Zelena godina“ M.Živkovića.
Prvi javni koncert, u Kolarčevoj zadužbini, Simfonijski orkestar je odsvirao 6. septembra 1937. godine, a na programu su bila dela A. Lajovica, F. Lotke i M. Paunovića („Jugoslovenska simfonija“). Od tada, orkestrom su rukovodili i/ili dirigovali: Fjodor Selinski, Vojislav Vučković, Stevan Hristić, Krešimir Baranović, Oskar Danon, Đura Jakšić, Živojin Zdravković, Davorin Županić, Angel Šurev, Mladen Jagušt, Radivoje Spasić, Vančo Čavdarski, Stanko Jovanović i Bojan Suđić.
Ostvario je više stotina snimaka za Fonoteku Radio Beograda, a mnogi od njih objavljivani su, tokom nekoliko decenija, a u izdanju PGP RTS, na nekoliko desetina nosača zvuka.
Za dotadašnje velike uspehe u svojoj kulturnoj i umetničkoj misiji, zajedno sa svojim šefom-dirigentom Bojanom Suđićem, SO RTS je 2008. godine dobio priznanje „Izvanredni zlatni beočug“.
Orkestar je, tokom decenija, nekoliko puta (dekretom) prestajao sa radom (1951. i 1968. godine), ali se uvek brzo nanovo formirao pod pritiskom jasne i neporecive potrebe za njegovom specifičnom i dragocenom kulturnom i umetničkom misijom. Takođe, nekoliko puta je menjao ime (Veliki radio orkestar, Orkestar Radio Beograda, Simfonijski orkestar Radio-televizije Beograd, Simfonijski orkestar Radio-televizije Srbije).
Osnovna misija orkestra vezana je za potrebe programa radija i televizije i snimanja za Fonoteku radija. Osim arhiviranja koncertnih snimaka čiji su programi uglavnom namenski koncipirani, orkestar je ostvario i veliki broj studijskih snimaka među kojima najviše ima kompozicija domaćih autora (jugoslovenskih i srpskih) i savremene muzike, a sa domaćim solistima. Tokom sedam i po decenija programski ciljevi nisu se promenili: kvalitetno (najčešće premijerno) izvođenje (i snimanje) ostvarenja domaće muzike (istorijske i savremene) i premijerno predstavljanje onih ostvarenja svetske umetničke baštine koja do tada nisu bila prisutna na našim koncertnim podijumima. To se pogotovo odnosi na obimnija vokalno-instrumentalna dela pri čijem izvođenju je SO RTS nastupao zajedno sa Mešovitim horom RTS (kapitalna dela Baha, Hendla, Hajdna, Mocarta, Betovena, Mendelsona, Verdija, Bramsa, Malera, Bruknera, Grečanjinova, Britna, Stravinskog, Pendereckog…), naročito se zalažući za domaći repertoar (Petar Konjović, Stevan Hristić, Stanislav Binički, Josip Slavenski, Ljubica Marić, Aleksandar Obradović, Enriko Josif, Dušan Radić, Rajko Maksimović, Vladan Radovanović, Vuk Kulenović, Jugoslav Bošnjak …). Nema nijednog domaćeg kompozitora čije se makar jedno orkestarsko delo nije našlo na programu SO RTS, čak je bila dugogodišnja praksa da orkestar odsvira većinu diplomskih i magistarskih radova studenata kompozicije sa Fakulteta muzičke umetnosti i redovno učestvuje na festivalima specijalizovanim za savremenu domaću muziku. Ne manje važna misija SO RTS bila je i saradnja sa mladim solistima i dirigentima, što je rezultiralo i dugogodišnjom serijom koncerata „Mladi koji osvajaju svet“ sa velikim međunarodnim ugledom. Svoje prve umetničke korake u okviru ovog ciklusa imali su, između ostalih, i Zubin Mehta, Šarl Ditua, Dmitrij Baškirov, Filip Antrmon, Kristijan Feras, Igor Ojstrah, Uto Ugi, Pavica Gvozdić i Ernest Ačkun. Takođe dugogodišnji ciklus „Muzičke večeri Radio Beograda“ bio je ostvarivan po posebnom konceptu: jedno premijerno predstavljanje ostvarenja domaćeg autora, jedno delo svetske muzike 20. veka i jedno retko izvođeno delo iz muzičke istorije. Svi koncerti ovih ciklusa bili su i direktno prenošeni i snimani za Fonoteku Radio Beograda. Takođe je veliku popularnost među publikom i slušaocima decenijma održao ciklus „Promenandni koncerti“ u Kolarčevoj zadužbini.
Sa Simfonijskim orkestrom Radio-televizije Srbije nastupali su neki od najpoznatijih svetskih dirigenata (Igor Markevič, Zubin Mehta, Efrem Kurc, Fridrih Caun, Šarl Ditua, Lorin Mazel, Žan Pol Žakija, Mstislav Rostropovič, Vladimir Fedosejev, Aleksandar Apolin, Milen Načev, Arnold Kac, David Porselajn, Lejf Segerstam, Vladimir Kranjčević), dok su najviše snimaka i koncerata sa vrhunskim umetničkim rezultatima ostvarili Mladen Jagušt, Vančo Čavdarski i Bojan Suđić.
Gotovo svi značajni domaći muzički umetnici nastupali su bar jednom kao solisti uz SO RTS (od Melanije Bugarinović, Aleksandre Ivanović, Biserke Cvejić, Ive Pogorelića, Jovana Kolundžije i Ksenije Janković do Aleksandra Madžara, Jasminke Stančul, Aleksandra Serdara i Stefana Milenkovića), dok se među svetskom izvođačkom elitom koja je svirala sa ovim orkestrom nalaze i Antonio Janigro, Enriko Majnardi, Nikita Magalov, Henrik Šering, Andre Navara, Igor Ojstrah, Vladimir Aškenazi, Nikolaj Orlov, Karl Zebon, Uto Ugi, Marija Tipo, Mišel Berof, Kendal Tejlor, Nikolaj Petrov, Valerij Klimov, Kiril Rodin, Aldo Čikolini, Eliso Virsaladze, Galina Višnjevska, Džulijan Lojd Veber, Najdžel Kenedi, Simon Trpčeski, Montserat Kabaje, Šlomo Minc, Pepe Romero, Kiri Te Kanava i Hoze Kareras.
SO RTS je nastupao na svim značajnim festivalima u Jugoslaviji i Srbiji (nijednom nije propustio BEMUS!), a ostvario je i uspešne turneje u Italiji, Francuskoj, Nemačkoj, Švajcarskoj, Španiji, Grčkoj, Rumuniji i Maroku.
Biografija
Mihailo Vukdragović
Rođen 1960. godine u Okučanima, umro 1987. godine u Beogradu. Muziku je studirao na Konzervatorijumu u Pragu (kompoziciju kod Jiraka i Novaka, dirigovanje kod Talina). Bio je profesor muzičke škole „Stanković“ i profesor muzičke akademije, kao i prvi rektor umetničke akademije u Beogradu. Tokom 12 godina (od 1950. do 1962) nalazio se, u svojstvu generalnog sekretara, na čelu Saveza kompozitora nekadašnje Jugoslavije.
Šef muzičkog programa Radio Beograda postao je 1936. godine, a godinu dana kasnije osnovao je Veliki-simfonijski radio orkestar čiji je šef dirigent bio do 1940. godine. Na ovu dužnost je došao ponovo u prvim posleratnim godinama i na njoj ostao do kraja 1947, kada je prešao na Muzičku akademiju. Pored dugogodišnjeg bavljenja orkestarskim i horskim dirigovanjem bavio se i komponovanjem i muzičkom kritikom. Bio je predsednik Saveza muzičkih društava Srbije, član SANU i dopisni član JAZU. Dobitnik je Vukove nagrade (1965), Sedmojulske nagrade za životno delo (1971) i nagrade AVNOJ-a (1981).
Najvažnija dela Vukdragovića: dva gudačka kvarteta, ciklus „Vokalna lirika“, kantate „Vezilja Slobode“, „Svetli grobovi“, „Srbija“ i druga.
Ostavite komentar