„Stradanje po Mateju“ u izvođenju Hora i Simfonijskog orkestra RTS
Gudački korpus Simfonijskog orkestra RTS 01.aprila predstaviće se publici kao deo vokalno-instrumentalnog sastava u izvedbi pravoslavne pasije. Ovo je izuzetna prilika za publiku da uživa u datoj, istorijski vrlo retko zastupljenoj, muzičkoj formi, čija je interpretacija neobičan poduhvat i veliki izazov postavljen pred izvođače.
Delo Pasija po Mateju mitropolita i kompozitora Ilariona (Alfejeva) jedinstveno je u tradiciji ruske duhovne muzike po tome što je zasnovano na specifičnom spoju inače znatno različitih muzičkih i, uopšte, službenih praksi zapadne i istočne crkve. U Pasiji po Mateju dolazi do „susreta“ i integracije reprezentativnih, široko prepoznatih amblema zapadne i istočne crkvene muzike: žanra pasije, oblika fuge, kao i ruskog, odnosno crkvenoslovenskog jezika.
Žanr pasije je na Zapadu razvijan od čitanja jevanđelja tokom službe još u IV veku do protestantskih pasija u XVII veku, od kojih su najpoznatije Bahove pasije kao vrhunac razvoja žanra, zasnovan na spoju horskog pevanja i instrumentalne pratnje, te čisto instrumentalnih odseka čije je polifono tkanje dovedeno do savršenstva kroz oblik fuge. U praksi Pravoslavne Crkve, pasija se nije iskristalisala kao zaseban vid crkvene muzike, ali je zastupljeno čitanje jevanđelja tokom službi. Pasija po Matejupisana je za gudački orkestar, hor i soliste i ima bahovsku formu – 48 numera, među kojima su četiri arije, više horova i recitativa i četiri orkestarske fuge koje predstavljaju okosnicu svakog dela Pasije. O Hristovim mukama i smrti, onako kako ih je opisao Sveti apostol i jevanđelista Matej, pripoveda se kroz četiri dela kompozicije: kroz epizodu o Tajnoj večeri, Strašnom sudu, Raspeću i Hristovom pogrebenju. Pevani odseci uglavnom su rađeni na crkvenoslovenske tekstove preuzete iz službi Pravoslavne Crkve tokom Velike Nedelje, a postoje i delovi na ruskom jeziku koje recituje protođakon. Određene numere pisane su za solo orkestar, druge za hor a kapela, dok u mnogim delovima hor i orkestar nastupaju zajedno, dopunjujući se. Na opisane načine, mitropolit Ilarion stvorio je sasvim osoben spoj forme bogosluženja i kroz svoj oblik duhovne muzike ponudio zanimljivu interpretaciju priče o Hristovom stradanju.
Ostavite komentar