Hor i Simfonijski orkestar Radio-televizije Srbije, uz svog šefa-dirigenta Srboljuba Dinića i soliste soprana Vojku Đorđević, mecosoprana Jovanu Bulatović, tenora Vanju Bisrčić i basa Miloša Gašića, izvođenjem Rekvijema Volfganga Amadeusa Mocarta, 4. jula, na otvorenoj sceni parka Bukovičke banje, sa početkom u 21 čas, svečano će otvoriti 60. smotru umetnosti „Mermer i zvuci“.
Svakako ne postoji poznatiji opus ultimum od Mocartovog Rekvijema. Delo je popularnost steklo delimično i zbog tajanstvenošću obavijenoj legendi o njegovom nastanku. No, pored maštovitih, apokrifnih verzija o nepoznatom glasniku, zaogrnutom sivim plaštom, koji od Mocarta poručuje delo za anonimnu osobu, stvarne okolnosti nastanka Rekvijema sasvim su trivijalne i svima poznate. Radeći stalno, u nedostatku vremena, već poljuljanog zdravlja, imajući pred sobom odlazak u Prag radi izvođenja Don Đovanija i premijere Titovog milosrđa, poručenog za kraljevsko krunisanje Leopolda Drugog, kao i premijeru Čarobne frule u Beču, Mocart je, opsesivno bio obuzet porudžbinom da napiše ovo delo, koje je, zbog čestih košmara od groznice, instinktivno predosećajući kraj, nazvao svojom samrtnom pesmom. Na zaglavlje partiture Rekvijema kao datum završetka kompozicije stavio je 1792, nadajući se da će je dotle finalizovati. Ali nije uspeo. Preminuo je 5. decembra 1791. godine. Kompletno je završio stavove Introitus i Kyrie, kao i vokalne deonice i kontinuo za sekvence: Dies irae, Tuba mirum, Rex tremendae, Recordare i Lacrimosa, sa naznakom orkestracije i skicama završnog odseka Rekvijema. Delo je, po nalogu Mocartove udovice Konstance, koja je time osigurala isplatu porudžbine, dovršio njegov učenik Zismajer.
Iako je misterija poručioca dela danas rešena, mistika koju je ono sa sobom nosilo dalo mu je pečat večnosti. Iako je u pitanju Rekvijem, ovo je jedno od najpopularnijih dela muzičke istorije uopšte!