Muzička produkcija RTS
  • SRP
    • ENG
    • SRP
  • VESTI
  • ANSAMBLI
  • DOGAĐAJI
  • O NAMA
  • Naslovna
  • Moderna muzička enciklopedija
  • Galerije
  • KONTAKT

BERNŠTAJN, VERDI, MOCART, DONICETI, ČILEA I GUNO U IZVOĐENJU SO I HORA RTS UZ RAMONA VARGASA NA 50. BEMUS-U

okt 03 Sre 2018 by Administrator MP
Naslovna » Vesti » BERNŠTAJN, VERDI, MOCART, DONICETI, ČILEA I GUNO U IZVOĐENJU SO I HORA RTS UZ RAMONA VARGASA NA 50. BEMUS-U

okt 03 Sre 2018

BERNŠTAJN, VERDI, MOCART, DONICETI, ČILEA I GUNO U IZVOĐENJU SO I HORA RTS UZ RAMONA VARGASA NA 50. BEMUS-U

Simfonijski orkestar i Hor RTS, uz maestra Bojana Suđića, obeležiće svojim nastupom na 50. „zlatnom“ BEMUS-u, 17. oktobra, u 20 časova, u Velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine, stogodišnjicu rođenja poznatog američkog kompozitora Leonarda Bernštajna. Na koncertu, koji se već sada prepoznaje kao jedan od najatraktivnijih u okviru festivala, biće izvedene simfonijske igre iz mjuzikala „Priče sa zapadne strane“ i „Čičesterski psalmi“, gde će kao solista nastupiti četrnaestogodišnji Jakov Firez.

Iste večeri na sceni će se, uz ansamble Muzičke produkcije i maestra Bojana Suđića, pojaviti i Ramon Vargas, jedan od vodećih i najtraženijih tenora današnjice, koji će se predstaviti arijama iz opera „Lujza Miler“ Đuzepa Verdija, „Don Đovani“ Volfanga Amadeusa Mocarta, „Ljubavni napitak“ Gaetana Donicetija, „Arležanka“ Frančeska Čilee i „Romeo i Julija“ Šarla Gunoa.

BERNŠTAJN, PRIČA SA ZAPADNE STRANE

Mjuzikl „Priča sa zapadne strane“ nastao je 1957. godine. Muziku za to muzičko-scensko delo Bernštajn je napisao, inspirisan slobodnom adaptacijom Šekspirove tragedije „Romeo i Julija“, koju je u formi libreta preradio Stiven Sondajm. Radnja je smeštena u Njujork pedesetih godina 20. veka, u radničku četvrt koja je bila etnički i rasno veoma raznolika. Takav milje priče dobio je i odgovarajuću zvučnu obradu u kojoj se prepoznaju muzički elementi različitih podneblja Latinske Amerike, Afroamerikanaca i drugih. Mnoge numere postale su pravi muzički hitovi.

Filmska verzija mjuzikla „Priča sa zapadne strane“ snimljena je 1967. godine. Film je dobio deset nagrada „Oskar”, među kojima su najznačajnije one za najbolji film i najbolju režiju. Glavnu ulogu igrala je čuvena glumica Natali Vud.

BERNŠTAJN, ČIČESTERSKI PSALMI

„Čičesterski psalmi“ (1965) pripadaju malom broju dela koje je Bernštajn napisao u vreme kada je bio muzički direktor Njujorške filharmonije. Iako je ovaj period najpoznatiji u biografiji tog kompozitora, retko se o njemu govori kao o vremenu u kome je kao stvaralac osećao lično nezadovoljstvo. Govoreći o svojim direktorskim obavezama, u jednom pismu upućenom kompozitoru Dejvidu Dajmondu, Bernštajn piše: „Ja sam kompozitor bez projekta!”, aludirajući na brojne administrativne obaveze koje su ga onemogućavale da se posveti komponovanju, ali indirektno ukazujući na druge okolnosti koje su uticale su na njegov rad. O tome opširnije piše Džeku Gotlibu: „Ne znam šta da pišem. Ali ne znam i šta da ne pišem…” Ubistvo američkog predsednika Džona Kenedija, 1963. godine, kao i smrt pod nerazjašnjenim okolnostima njegovog prijatelja, kompozitora  Marka Blicštajna, 1964, ostavila je dubok emotivni trag na Berštajna. U to vreme, zainteresovan za stvaralaštvo američkog dramatičara i romanopisca Trontona Vajldera, koji je u svojim dramama često opisivao čovekovu usamljenost u otuđenonm savremenom društvu, piše mjuzikl „Za dlaku”, koji nikada nije završio, ali je zato neke od tema, baš kao i odlomke pojedinih melodija u to vreme već veoma popularnih „Priča sa zapadne strane“, iskoristio upravo za komponovanje „Čičesterskih psalama“.

Iako napisani kao festivalska porudžbina za „Southern Cathedrals Festival“ u Čičesteru, ovo delo komponovano je kao jedinstvena mešavina biblijskog hebrejskog stiha i hrišćanske horske tradicije i predstavlja kompozitorovu zvučnu apoteozu nadi i miru za svagog čoveka.

VERDI, LUJZA MILER

U  vrema je izvedena opera „Lujza Miler“ Verdi je imao 36 godina. Bio je udovac, a njegova deca su tragično stradala.  Veoma dobro je poznavao siromaštvo i znao da samo rad i upornost mogu poboljšati uslove života, te je komponovao operska dela onom brzinom kojom su libretisti mogli da mu donose tekstove. Jedan od njih bio je i Salvatore Kamarano, sa kojim je tokom karijere, i kasnije, više puta sarađivao. Kamarano  je za fabulu libreta opere „Lujza Miler“ iskoristio poznati komad Fridriha Šilera,  „Ljubav i spletka“, koji je napisan krajem 18. veka, ukome glavni junaci čvrsto veruju u svoju ljubav i smatraju da je ona van svakodnevnih obrta sudbine.

Sam lik Lujze bio je veoma neobičan za vreme kada je opera nastajala. Mnogi su u njoj prepoznavali žensku verziju Bajronovih likova, kod kojih su ljubav i smrt bili identični. Od trenutka kada ona izriče da je njena i Rodolfova ljubav iznad zemaljske  i da će trajati večno, ona postaje ličnost koja je osuđena na propast. Iako nam danas ovo fatalno privlačenje može izgledati apsurdno, u vreme kada je živeo Verdi, ali i Šiler, slične pojave u dramaturgiji bile su uobičajene. Njihovoj, kako je nazivaju, pogubnoj strasti Verdi je dao poseban muzički izraz, koji se može prepoznati i u drugim operama koje je ovaj kompozitor komponovao na Šilerove tekstove – „Razbojnici“ i „Don Karlos“. Sama opera, naravno, nema srećan kraj. Lujza, priznaje neverstvo. Rodolfo sipa otrov u piće koji oni piju zajedno i umiru pomireni.

 

MOCART, DON ĐOVANI

Mocartova opera „Don Đovani“ izvedena je prvi put 1787. godine u Pragu. Može zvučati čudno što je premijera izvedena baš u ovom gradu, a ne u Beču, u kome su se uglavnom održavale premijere Mocartovih opera, pa čak, kao po nekom pravilu, i prva izvođenja svih ostalih njegovih operskih dela. Kako je došlo do toga da praška publika ima prilike da prisustvuje premijeri Mocartove opere, kada je i prethodno opersko delo ovog kompozitora, „Figarova ženidba“, bilo je izvedeno sa ogromnim uspehom u Beču, 1786. godine? Odgovor na ovo pitanje je gotovo neverovatan, ako se zna da je uspeh bečke premijere bio toliki, da su izvođači sedam numera morali po dva puta da pevaju, a jedan duet su ponovili čak tri puta. Ali, i pored toga, uspeh „Figarove ženidbe“ nije se održao, jer Mocartove opere, zapravo, i nisu bile u milosti Bečlija. I dvor s Carem Jozefom drugim na čelu, za njim i aristokratija, pa i svi drugi posetioci operskih predstava, bili su otvoreni samo za plitku i bezbrižnu i veselu muziku, više za italijanski repertoar, pa i za lakšu muziku danas sasvim nepoznatih nemačkih autora. Muzika, kako su ga nazivali, „božanskog deteta Mocarta“ za njih je bila preozbiljna i preteška! Za razliku od Bečke publike, u Pragu su se ređali i mnogi, još značajniji uspesi. U ovom gradu Mocart je sam dirigovao svoju operu, a pored nje i dva simfonijska koncerta sa svojim delima. Vraćajući se u Beč, Mocart se obavezao da će za Prag da napiše jednu operu, a ta opera bila je „Don Đovani“. Dakle, ova opera je pisana po porudžbini, prema starom oprobanom običaju, po kome kompozitor ne samo da je znao za koje izvođače piše, nego je, skoro obavezno, svoje skicirano delo dovršavao na licu mesta i za određenu publiku. Smešten kao gost u kući muzičara Františeka Duseka i njegove žene Jozefe, u njihovoj kući završio je  svoje, možda i najznačajnije scensko delo.

Posle premijere u praškim novinama hroničar je napisao: „Gospodin Mocart je dirigovao lično. I kada je stupio na pult bio je pozdravljen velikim aplauzom, a burno odobravanje neuobičajene mase gledalaca na kraju svake numere svedočilo je o ogromnom dopadanju na koje je delo naišlo. Poznavaoci muzike i sami muzičari govorili su da se do tada još nikada ništa slično nije desilo u Pragu“.

DONICETI, LJUBAVNI NAPITAK

Muziki kritičar, gospodin Horli, prijatelj kompozitora Feliksa Mendelsona, pričao je da se jednom prilikom u londonskom klubu „Kompozitora i muzičkih stučnjaka“ vrlo ironično i sa nipodaštavanjem govorilo o „Ljubavnom napitku“ Gaetana Donicetija. Mendelson, koji je na početku razgovora ćutao i nervozno se vrteo na stolici, zamoljen je da iskaže svoje mišljenje. Bez oklevanja prisutnom skupu je rekao:

– Znam samo ovo, učena i poštovana gospodo: da sam ja komponovao „Ljubavni napitak“, bio bih neizmerno srećan!

Ove Mendelsonove reči potvrđuju umetnički kvalitet opere koja je još na premijeri u Milanu doživela pravi trijumf. Iako je uspehu doprinela i činjenica da su pevali najbolji italijanski pevači toga doba, ne može se osporiti kvalitet same muzike, za koju je dnevna štama pisala da je najlepša koju je do tada Doniceti komponovao. O tome najbolje svedoči činjenica da je kompozitor, na premijeri, dobijao aplauz posle svake numere, a kada je na kraju spuštena zavesa publika je od njega tražila da sa solistima izađe na proscenijum da bi mu iskazala poštovanje i oduševljenje. Opera se toliko dopala milanskoj publici da je izvođena 32 puta za redom.

A Doniceti, skroman i strog prema svojim delima, u pismo svom učitelju Majru, 1832. godine, samo je napisao: „ ‘Gazeta’ analizira „Ljubavni napitak“ sa mnogo pohvalnih reči, verujte mi gospodine…suviše mnogo“.

ČILEA, ARLEŽANKA

Kad kažemo „Arležanka“ svi prvo pomisle na muziku Žorža Bizea, koju je kompozitor maestralno komponovao za istoimenu pozorišnu predstavu, postavljenu na scenu vodviljskog teatra u Parizu 1872. godine. Bila je to za scenu adaprirana priča „Arležanka“ francuskog pisca Alfonsa Dodea, iz čuvene zbirke priča „Priče iz mog mlina“. Kompozitor Bize bio je već veoma popularan, naročito zahvaljujući svojoj operi Karmen“, kada je publika, 1897. godine, imala prilike da prvi put na sceni teatra „Liriko“ u Milanu vidi i čuje operu „Arležanka“ italijanskog kompozitora Frančeska Čilee. Ova tipična melodrama koja govori o muškacu koji sebi, na kraju, oduzima život ludo zaljubljen u Arlezijanku tipična je operska priča koja otkriva socijalni svet napuštenih ljudi sa periferije. Ova tematika, gotovo omiljena kod kompozitora verista, bila je omiljena i kod publike.

Komponujući delo, Čilea je svom prijatelju pisao: „Komponujem, a Bize mi je kao duh stalno u glavi. Nekada mi se čini da ću i ja, kao Frederiko, skočiti kroz prozor!“. Ne samo da nije skočio, već mu je „Arlezijanka“ donela slavu. Svakako da je tome doprinela i činjenica da je na premijeri pevao umetnik, čije će se ime tek upisati u zlatne stranice operske umetnosti, tada mladi Enriko Karuzo.

 

GUNO, ROMEO I JULIJA

Niko sa sigurnošću ne može da kaže koliko je kompozitora pokušalo da napiše delo inspirišući se Šekspirovim komadima. Dok pojedini izvori iznose činjenicu da je napisano oko osamdeset opera, pretpostavlja se da je dela mnogo više, ali da su mnoga otišla u zaborav.

Na temu „Romea i Julije“ komponovala su dva kompozitora – Vinćenco Belini i Šarl Guno. Smatra se da je tajna uspeha njihovih opera upravo u činjenici da se nisu čvrsto držali Šekspirove tragedije, da su likove sveli na stereotipe, a fokus stavili na komponovanje prelepe muzike. Takođe, oni su morali da modifikuju i dramsku radnju. Kod Šekspira Romeo ispija otrov i već je neko vreme mrtav kada se Julija budi. Kad ugleda njegovo mrtvo telo ona započinje monolog, koji prekida dolazak stražara. Tada se ona ubija nožem. Ovakva dramska radnja bila je neprihvatljiva za Gunoovo vreme i zahtevala je modifikaciju. Zapravo, za ceo 18. i 19. vek bilo je neprihvatljivo da ljubavnici moraju da provedu čitavo veče pokušavajući da se sastanu i da krišom uspeju da samo jednom provedu sami nekoliko trenutaka, a da im na kraju, čak, i ne dozvole da zajedno umru. Zato se tragedija igrala u izmenjenoj verziji: Romeo ispija otrov. Julija se budi. Zatim sledi dijalog u kome se razjašnjavaju svi nesporazumi. Romeo tada umire, a Julija se ubija.

Operu „Romeo i Julija“ Guno je komponovao dvanaest godina posle „Fausta“ koji mu je donelo svetsku slavu. Uloga Julije je za mnoge lirsko-koloraturne soprane prijatne spoljašnosti bila dobra odskočna daska za dalju karijeru. Za razliku od njih lepi Romeo se teže nalazio. U kojoj meri je to važno možda najbolje ilustruje kritika iz 1967. godine, u kojoj kritičar „Njujork Tajmsa“,  povodom premijere „Romea i Julije“ piše: „Gospođica Freni  bila je dražesna… a on – Koreli – je najlepši Romeo posle Jana de Reskija“.

Share:
Share on Facebook
Facebook
Google+
Google+
Tweet about this on Twitter
Twitter

Komentari

Ostavite komentar

avatar
wpdiscuz_captcharefresh
avatar
wpdiscuz_captcharefresh
  Subscribe  
Notify of

Slične vesti

Novogodišnji koncert
sreda, januar 13, 2010

Novogodišnji koncert

Povodom novogodišnjih i božićnih praznika, Muzička produkcija RTS-a organizuje „Beogradski novogodišnji koncert“ Simfonijskog orkestra i Hora RTS-a na kojem će … [pročitaj više]
Aplauz za Misu, ambasadora i Kolundžiju
utorak, septembar 30, 2008

Aplauz za Misu, ambasadora i Kolundžiju

Simfonijski orkestar i Hor RTS-a održali su 2. oktobra koncert na kojem je premijerno izvedena misa «Solemnior» kompozitora Aleksandra Simića … [pročitaj više]
Spektakularan koncert "Alone Together"
utorak, februar 9, 2010

Spektakularan koncert „Alone Together“

Big bend RTS sinoć je u punoj dvorani Kolarčeve zadužbine održao koncert pod nazivom „Alone Together“, koji su obeležile dobre … [pročitaj više]
Categories Hor, Simfonijski orkestar, Vesti
Post navigation
O IDEJI I NASTANKU SIMFONIJSKE POEME „ZA ŽIVOT I MIR“ KOMPOZITORA IVANA JEVTIĆA
NARODNI ANSAMBL RADIO – TELEVIZIJE SRBIJE NA HUMANITARNIM KONCERTIMA

Ostavite komentar

avatar
wpdiscuz_captcharefresh
avatar
wpdiscuz_captcharefresh
  Subscribe  
Notify of

Archives

  • decembar 2022
  • novembar 2022
  • oktobar 2022
  • septembar 2022
  • avgust 2022
  • jul 2022
  • jun 2022
  • maj 2022
  • april 2022
  • mart 2022
  • februar 2022
  • januar 2022
  • decembar 2021
  • novembar 2021
  • jul 2021
  • jun 2021
  • maj 2021
  • april 2021
  • februar 2021
  • novembar 2020
  • oktobar 2020
  • septembar 2020
  • avgust 2020
  • jul 2020
  • jun 2020
  • maj 2020
  • mart 2020
  • februar 2020
  • januar 2020
  • decembar 2019
  • novembar 2019
  • oktobar 2019
  • septembar 2019
  • jul 2019
  • jun 2019
  • novembar 2018
  • oktobar 2018
  • septembar 2018
  • avgust 2018
  • jun 2018
  • maj 2018
  • februar 2018
  • oktobar 2017
  • septembar 2017
  • avgust 2017
  • jun 2017
  • mart 2017
  • januar 2017
  • septembar 2016
  • maj 2016
  • mart 2016
  • novembar 2015
  • oktobar 2015
  • jun 2015
  • maj 2015
  • april 2015
  • mart 2015
  • februar 2015
  • januar 2015
  • decembar 2014
  • septembar 2014
  • jun 2014
  • maj 2014
  • april 2014
  • mart 2014
  • februar 2014
  • januar 2014
  • decembar 2013
  • novembar 2013
  • oktobar 2013
  • septembar 2013
  • avgust 2013
  • jun 2013
  • maj 2013
  • april 2013
  • mart 2013
  • februar 2013
  • januar 2013
  • decembar 2012
  • novembar 2012
  • oktobar 2012
  • septembar 2012
  • jun 2012
  • maj 2012
  • april 2012
  • mart 2012
  • februar 2012
  • januar 2012
  • decembar 2011
  • novembar 2011
  • oktobar 2011
  • septembar 2011
  • avgust 2011
  • jun 2011
  • maj 2011
  • april 2011
  • mart 2011
  • januar 2011
  • decembar 2010
  • novembar 2010
  • oktobar 2010
  • septembar 2010
  • avgust 2010
  • jun 2010
  • maj 2010
  • april 2010
  • mart 2010
  • februar 2010
  • januar 2010
  • decembar 2009
  • novembar 2009
  • oktobar 2009
  • septembar 2009
  • jun 2009
  • maj 2009
  • april 2009
  • mart 2009
  • februar 2009
  • januar 2009
  • decembar 2008
  • novembar 2008
  • oktobar 2008
  • septembar 2008
  • avgust 2008
  • jun 2008
  • maj 2008
  • april 2008
  • mart 2008
  • februar 2008
  • oktobar 2007
  • septembar 2007
  • Vesti
  • Ansambli
  • Događaji
  • Kontakt

Copyright © 2008 – 2018 RTS. Sva prava zadržana.

  • Politika privatnosti
  • Politika korišćenja
  • Facebook
  • Instagram
  • YouTube

Copyright © 2008 – 2018 RTS. Sva prava zadržana.

  • Politika privatnosti
  • Politika korišćenja