85 godina narodnog orkestra
Narodni orkestar Radio-televizije Srbije najstariji je narodni orkestar u našoj zemlji, a i među državama u okruženju. Tokom osamdeset pet godina postojanja i rada, ovaj ansambl ostvario je brojne nastupe, koncerte i emisije narodne muzike. Posebno je značajno snimanje trajnih snimaka narodnih pesama i igara, koji se čuvaju u Zvučnom arhivu RTS-a.
A sve je počelo odmah po osnivanju Radio Beograda, oktobra 1924.godine. Značajan deo programa bio je posvećen narodnoj muzici. Bez obzira na to što je početak života narodne muzike karakterisao visok stepen improvizacije u izvođenju, i što su se emisije skoro isključivo odvijale po pisanim ili telefonski izraženim željama slušalaca, ovaj vid negovanja i izvođenja muzike vrlo brzo je osvojio širok krug slušalaca. U to vreme oformljeni su i prvi radio ansambli za izvođenje narodne muzike, a vodili su ih Jovan Stojanović, Anta Grujić i Sima Begović.
Krajem 1929. godine u Radio Beograd dolazi violinista Vlastimir Pavlović Carevac, ličnost koja će obeležiti čitav jedan period, veoma značajan u muzičkoj istoriji Radio Beograda. Odgovarajuća orkestarska pratnja narodnih pesama u improvizovanom izvođenju vremenom se menjala, pa je proširivanje i popunjavanje postojećih narodnih ansambala u pravcu nastajanja narodnog orkestra u pravom smislu te reči bilo neminovno. Krajem 1934. godine fuzionisala su se dva mala sastava u jedan, pod dvojnim rukovođenjem Begović – Pavlović i, već naredne godine, Narodni orkestar Radio Beograda, pretežno sastavljen od gudačkih instrumenata, počeo je kontinuirano da radi. Ubrzo po osnivanju, Vlastimir Pavlović Carevac se nametnuo kao izraziti talenat sa velikom sposobnošću vođenja Narodnog orkestra, što je praktično značilo sve masovniju i neposredniju saradnju vokalnih i instrumentalnih solista.
Tokom godina rada, narasle programske potrebe uslovile su i neophodnost korenite reorganizacije i novo dimenzionisanje Narodnog orkestra. Carevac obogaćuje orkestar uvođenjem duvačkih instrumenata i harmonike. Kao odličan poznavalac našeg muzičkog folklora, izvanredan solista na violini i nenametnuti autoritet, Carevac je uspeo da ostvari neophodno jedinstvo unutar samog orkestra, stvorivši da orkestarska baza ni u kom slučaju ne bude zamišljena kao jednolična, monotona prateća osnova.
Naprotiv, raskošno osmišljene orkestarske deonice, inventivni aranžmani, izrazita ritmička akordska pratnja, kontrapunktski picikato violinske linije, zvučna i harmonska obojenost, doprinele su da se uspostavi sjajna dijalogizacija vokalnih i instrumentalnih solista s jedne, i orkestra s druge strane. Carevac je stvorio jedinstven, prepoznatljiv stil kao opšti osnov prema kome se mogu meriti inovacije i individualnost posebnih dela. Muzikalan, školovan, sigurnog ukusa, ovaj umetnik kao da je bio predodređen da, uz pomoć dobrih muzičara u svom orkestru i u Muzičkoj redakciji, izvrši primarnu stilizaciju narodnih pesama i igara. Zahvaljujući „zlatnim glasovima“ Radio Beograda, kao što su to bili Danica Obrenić, Anđelija Milić, Radmila Dimić, Zora Drempetić, Ružica Protić, Vukašin Jevtić, Ljubivoje Vidosavljević, Dragoljub Lazarević, Miodrag Popović i mnogi, mnogi drugi sa kojima je sarađivao, često im otkrivajući samo njemu znane tajne o lepotama melodijskih linija, ukrasa, simbolike teksta i značaju dikcije, Vlastimir Pavlović je ostavio neizbrisiv trag u narodnoj muzici, svirajući „uživo” u emisijama na radiju, i još više na brojnim audio zapisima koji se nalaze u Fonoteci Radio -televizije Srbije.
Carevčevim odlaskom u legendu, 1965. godine, Narodni orkestar nastavlja sa radom pod upravom violiniste izuzetnih izvođačkih sposobnosti Miodraga Radeta Jašarevića. Carevčev saradnik i savremenik, Jašarević nije bitno uticao na promenu u sastavu već postavljenog orkestra, kao i na način interpretiranja narodne muzike.
Posle tragične smrti ovog umetnika, 1976. godine, na dužnost šefa Narodnog orkestra stupa klarinetista mr Božidar Boki Milošević. Sama činjenica da je na čelu orkestra klarinetista, a ne violinista, uticala je da ovaj orkestar dobije zvučnu boju koja se bitno razlikovala od boje Carevčevog orkestra. Takođe se mora naglasiti da je tih godina silovit prodor ostvarila i takozvana novokomponovana muzika, često sa primesama stranih melodijskih i ritmičkih obrazaca i da su se muzički urednici i programski kolegijum našli pred velikim programskim izazovima i pitanjima – kako i u kom pravcu formirati repertoar Narodnog orkestra Radio Televizije Beograd. Tada se, na svu sreću, smoglo snage da se ostane dosledan i veran tradicionalnim muzičkim vrednostima i da repertoar orkestra čine, pre svega, narodne pesme i igre iz svih krajeva Jugoslavije. Ipak, ove turbulencije na muzičkom planu odrazile su se i na rad orkestra. Dolazi do promene u sastavu – uvođenjem bubnjeva, a znatno veću ulogu dobijaju harmonika i klarinet.
Osamdesetih godina prošlog veka umetnički rukovodilac Narodnog orkestra Radio Televizije Beograd, kasnije Radio -televizije Srbije, postaje Ljubiša Pavković, solista na harmonici, koji je skoro tri decenije uspešno vodio ovaj orkestar. Povećan instrumentarij, prisustvo dve harmonike, pet violina, viole, violončela, kontrabasa, flaute, klarineta, gitare i bubnja, učinili su da Narodni orkestar ostvari „moderniji“ zvuk u izvođenju tradicionalne muzike. Pavkovićev raskošan talenat, veliko poznavanje stilskih karakteristika srpske i balkanske muzičke baštine, vizija usmerena ka visokim umetničkim dometima u izvođenju narodne muzike, bitno su uticali da repertoar ovog orkestra bude širokog dijapazona, a izvođački i aranžmanski dobro osmišljen. Ljubiša Pavković je, kao izuzetan solista na harmonici, pedagog i posvećeni šef Narodnog orkestra, otkrio i školovao čitavu generaciju vrsnih solista i orkestarskih muzičara koji i dan danas, na pravi način, neguju naše tradicionalne pesme i igre, gradske pesme i romanse, ali i odabrane kompozicije u narodnom duhu, kao i melodije i ritmove naroda susednih država.
Odlaskom Ljubiše Pavkovića u penziju, 2009.godine, dužnost umetničkog rukovodioca Narodnog orkestra Radio -televizije Srbije preuzima solista na harmonici Vlada Panović. Kao Pavkovićev sledbenik, Vlada Panović uspešno i sigurno nastavlja da vodi orkestar, čvrsto se oslanjajući na tradicionalne vrednosti oličene u narodnoj muzici Srbije i Balkana.
Narodni orkestar Radio -televizije Srbije dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima su i „Zlatni beočug” (2007.) koji dodeljuje Kulturno-prosvetna zajednica Beograda za trajni doprinos kulturi Beograda, „Zlatna plaketa“ Saveza amatera Srbije (2010.) za umetnički doprinos u očuvanju narodne muzike Republike Srbije, Velika plaketa (2019.) Festivala „Carevčevi dani” – za ostvaren izuzetan doprinos razvoju i negovanju srpske narodne muzike, kao i brojne zahvalnice za učešće na koncertima humanitarnog karaktera.