BIG BEND RTS I OMAR SOSA TRIO
U okviru 38. Beogradskog Jazz festivala, 30. oktobra, u MTS dvorani, sa početkom u 20 časova koncert će održati Big Bend Radio-televizije Srbije i Omar Sosa trio (Kuba/Mozambik).
Kubanski pijanista i kompozitor Omar Sosa rođen je u Kamagveju (1965), a studirao u Havani, završavajući formalno obrazovanje u osamnaestoj godini. Među uticajima izdvaja afro-kubansku tradicionalnu muziku, evropsku klasiku (Šopen, Bah, Sati) i džez (Monk, Koltrejn, Parker, Henkok, Korija, Džeret, Oskar Piterson, Čučo Valdes, Irakere…). Otišavši sa Kube devedesetih, živeo je u Ekvadoru, SAD i Španiji.
U svom izrazu Sosa spaja različite aspekte džeza, „world music“ i elektroniku sa svojim afro-kubanskim korenima, stvarajući svež i originalan urbani zvuk emotivno utopljen u latin džezu. Počev od 1996. godine, objavio je 34 albuma pod svojim imenom u raznim formacijama, od solo klavirskih izdanja, preko dua i malih sastava, do programa sa velikim orkestrima, među kojima većinu za svoju produkciju Otá Records. Među brojnim umetnicima sa kojima je sarađivao su Pakito D’Rivera, Paolo Fresu, Adam Rudolf, Seku Keita, Jilijan Kanjizares, Peter Apfelbaum, Lionel Lueke i Marvin Sjuel.
Dobitnik je sedam nominacija za Gremi ili Latin Gremi, dve nominacije BBC Radio 3, nemačke nagrade ECHO za orkestarski džez album godine (Ceremony, sa NDR Big Bendom 2011), dve nagrade Jazz Journalists Association, kao i nagrade za životno delo instituta Smitsonijan. Program Es:sensual koji izvodi u Beogradu duboko je utopljen u afro-kubansku tradiciju, predstavljajući posvetu brojnim herojima ovog žanra. Album istog imena Sosa je pripremio sa aranžerom Žakom Morelenbaumom i snimio sa NDR Big Bendom 2018. godine, potom ga trijumfalno predstavljajući na važnim svetskim džez destinacijama.
Big Bend RTS osnovan je 1948. godine, u formaciji revijskog orkestra sa duvačima. Osnivač i prvi dirigent bio je Mladen Bobi Guteša. Nakon njegovog odlaska u inostranstvo (1953), vođstvo preuzima Vojislav Bubiša Simić, koji je po odvajanju gudačkog orkestra potpuno okrenuo orkestar džezu, prvo pod uticajem Glena Milera, a kasnije Kaunta Bejzija i Kvinsija Džonsa. Na Prvom Evropskom džez festivalu u Žuan Le Penu (Francuska) 1960. osvojili su prvu nagradu u kategoriji velikih orkestara, što je bio uvod u gostovanja širom Evrope i saradnju sa brojnim zvezdama džeza. Osim Simića, orkestar su vodili Zvonimir Skerl, Milivoje Marković, Stjepko Gut, Duško Gojković i Ivan Ilić, a među solistima koji su ostvarili svetsku karijeru su i Bora Roković, Mile Pavlović i Lala Kovačev.
Od 2015. godine orkestar je realizovao četiri albuma: Balkan Soul, Latin Haze (sa Duškom Gojkovićem), Aquarelle (sa Semjuelom Blazerom) i Mimo od Budve (snimci sa Mimom Mitrovićem). Od obnavljanja festivala 2005, sa orkestrom su uvek bili uvaženi gosti: Beni Golson (2006), Džon Fedis (2008), Duško Gojković i Piter King (2011), Bert Joris (2013), Kristof Lauer (2015) i Bobi Šu (2018).
Posle dugog niza godina na čelu orkestra Dragoslav Fredi Stanisavljević postao je izvršni direktor Muzičke produkcije RTS, a na mesto urednika došao je trubač Marko Đorđević. U poslednjih godinu dana orkestar je bio izuzetno aktivan, sarađujući sa istaknutim umetnicima, među kojima su Peter Rajter-Šaub (džez adaptacija Toske), Lana Janjanin i Dina Rizvić, Nils Vogram, Vladimir Nikolov, Nenad Vasilić i Stjepko Gut.