Muzika na sva slova
Đ – ĐUSTO I ĐOKOZO
Da bismo mogli da istražujemo muziku moramo da uhvatimo i korak sa njom. Nekada brži, nekada sporiji, a često i umereniji. A kada uhvatimo baš onaj koji je kompozitor zamislio, onda za njega kažemo da je pravi, odnosno za njega koristimo italijanski izraz koji nas i vodi na naše sledeće slovo Đ – đusto (giusto)! Italijanski jezik je jezik muzike i bez obzira odakle je kompozitor – sve oznake u notama razumeju muzičari širom sveta. Reč đusto koristi se uz oznaku brzine sviranja kompozicije, a brzina kojom sviramo neko delo naziva se tempo. Zato izraz tempo đusto, koji se na italijanskom piše tempo giusto, znači da treba da sviramo pravom brzinom. Kako znamo koja je prava? Veoma lako, jer nam to kompozitor napiše na početku dela, iznad partiture. Samo je važno da znamo koje su oznake za brža, sporija, umerenija i razna druga tempa.
Pored oznake pravog tempa, kao što su, na primer Allegro (brz tempo), Largo (spor tempo), Moderato (umereni tempo), postoje i one koje izvođačima pokazuju u kom karakteru treba da sviraju. Tako, ukoliko pored oznake tempa piše i giocoso – tu reč treba da pročitate đokozo, ali i da znate da je u pitanju kompozicija koja treba da zvuči radosno i razigrano!
A evo kako to zvuči kada se svira. Poslušajte treći stav „Koncerta za violinu i orkestar” Johanesa Bramsa. On je komponovan u tempu Allegro giocoso – što znači da treba da se svira brzo, radosno i razigrano, baš kao što možete da čujete! Solista je Dragan Sredojević i nastupa uz Simfonijski orkestar RTS. Diriguje maestro Bojan Suđić.
U istom tom tempu, Allegro giocoso, postanite stalni pratilac zvanične Facebook stranice i Instagram profila Muzičke produkcije RTS!